Pointing pairs prva su tehnika koja tjera dvije jedinice da razgovaraju, a čiste kandidate koje nikakvo skeniranje jedne jedinice nikad ne bi dotaklo. Ideja je jednostavna: ako je znamenka zarobljena u jednoj liniji unutar bloka, zabranjena je u ostatku te linije.
Uzmi blok i jednu znamenku koja mu još nedostaje. Pogledaj svaku ćeliju bloka u kojoj je ta znamenka još kandidat. Ako sve leže u istom retku, tada će znamenka, koja god je ćelija na kraju uzme, sletjeti u taj redak. Blok mora sadržavati znamenku negdje, pa je udio retka u toj znamenki potrošen unutar bloka, a znamenka se može obrisati iz ćelija tog retka u druga dva bloka.
Dvije takve ćelije čine pointing pair, tri čine pointing triple, a logika je identična. Isto vrijedi za stupce.
| Pointing pair | Redukcija blok-linija | |
|---|---|---|
| Znamenka ograničena na | jednu liniju unutar bloka | jedan blok unutar linije |
| Brišeš iz | ostatka tog retka ili stupca | ostatka tog bloka |
| Smjer | blok pokazuje prema van duž linije | linija smanjuje blok |
| Očišćene ćelije | do šest, u druga dva bloka | do šest, u istom bloku |
Oba se zovu zaključani kandidati, a vrijedi ih učiti u paru jer ih skeniraš u suprotnim smjerovima.
Prati 1 u bloku 6.
Bloku 6 treba 1, a jedine preostale ćelije za nju su D7 i D8, obje u retku D. Dakle, 1 retka D živi unutar bloka 6, pa D4 i D5 u bloku 5 gube svoju 1.
Dvije ćelije ne moraju biti jedna do druge i mogu držati mnogo drugih kandidata. Važno je samo da nijedna treća ćelija bloka ne može primiti 1.
Pointing pairs počinju biti važni oko srednjeg klasičnog sudokua, a nužni su od razine Teško nadalje, i u klasičnoj i u killer mreži. Oni su i mentalna navika iza većine naprednih uzoraka: nađi gdje znamenka ne može ići, a mreža ti kaže ostalo.